tam tam- tiru riru

stigoh doma s puta...
mrtva od jebenih 6 sati voznje i sofera koji staje tamo gdje mu svaka baba vikne i koji uz to (no valjda im je to svima odlika) ne mice poziciju kazaljke sa narodnog radija...
neraspakirani koferi leze na podu, starci u nekom spidu oko mene, odzvanjaju mi u glavi... stara je uporna u naumu da mi cijelu padelu krempita svali usta... ceka me posao od 5 sati vjezbanja, imam volje taman toliko da se zgromim u krevet...
jebes ga proslo je 14 dana odmora, bek tu rijaliti...
od ove godine, posvecujem se pisanju bloga...

novak sam... ne znam kako postupate sa novacima... moram li proci nekakav obred, provjeru, testiranje kako bi me primili u bratstvo, ili ne daj boze sestrinstvo... moram li se potruditi zavesti glavnog igraca u svrhu lakseg i brzeg ostvarivanja statusa... ili jednostavno moram pisati, pisati zanimljivo, pisati cesto, kako bi zasluzila svoje mjesto pod glogom...